U veoma finoj i neobaveznoj atmosferi KSET-a gdje je organizator Mucalo dobro predvidio barske stolove i stolice ispred pozornice koji su odavali komorniji i ležerniji program, veče su otvorili zagrebački trio Mišeki. Oni pod tim imenom egzistiraju nekih godinu dana, no iza sebe imaju podulje vremensko razdoblje od petnaestak godina aktivnog bavljenja glazbom, te učestalo nastupaju u klubu "Blue Moon" u Varaždinu. Ovom prilikom su se predstavili u ležernom jazz-blues-pop-swing-rock izdanju, te su kroz različite sekvence odsvirane na violini (Marko First), akustičnoj gitari (Krešimir Brdovčak - Fundus) i kontrabasu (Danko Butorac) izveli svoj dvodjelni set obrada između kojih su se pronašle skladbe poput "I just called to say I love you" (Steve Wonder), "Fly me to the moon" (B. Howard), "Perfect" (Fairground Attraction), "Crazy little thing called love" (Queen)... Naravno, osim ovakvih velikih uspješnica, djelomično su i prošarali po evergreenima (primjerice "Marijana" ili "Just a gigollo"), a povremeno su se i upleli u neke manje znane ili zaboravljene autore (primjerice Stephane Grapelli). Njihova izvedba je vrlo zabavna, poletna, plesna i otvara veliki prostor za mnoge improvizacije na sva tri instrumenta kojima tehnički barataju odlično, posebice gitarist i violinist. Također su i odlični vokalisti, te se izmjenjuju kako u vodećim vokalima, tako i u samoj glasovnoj nadogradnji i višeglasju. Ovo im je bio prvi nastup u KSET-u gdje su odlično primljeni, te su do sada snimili jedan cd "Ime albuma" u vlastitoj nakladi, a za sebe vole reći da su prije svega swing-rock sastav. Više o njima možete saznati na njihovom sajtu.

Nakon simpatičnih i vedrih Mišeka na scenu KSET-a izlazi Samt & Keper Quartet, vrlo mladi sastav iz Zagreba koji njeguje osebujnu mješavinu iskonskog jazza, funka i djelomice be-bopa, te prekrasnog vokala Aleksandre Srebačić koja neodoljivo svojim artikulacijama i sposobnostima podsjeća na Ellu Fitzgerald. Članovi sastava uz fantastičnu Aleksandru su još Tomislav Novak (električna bas gitara), Luka Medić (električna gitara) i Mihael Vlah (bubnjevi) koji su gotovo perfekcionisti svojeg zanata i od njih vrijedi očekivati u narednom periodu da zasjaje vrlo visoko u vodama domaće jazz scene. Repertoar kojeg su predstavili bile su mahom odlične obrade velikih standarda poput primjerice "Bei mir bist du schon", "Blue skies", "Ruts 66", "What is wrong with groovin", "Dancing cheeck to cheeck", "Blue moon"..., a nakon kraće stanke izveli su svoj drugi koncertni set u kojeg su između ostalog uvrstili "Too darn hot", "How high the moon" i "I don't mean a thing". Njihova izvedba je također poput Mišeka vrlo vedra, revijalna, zabavna i plesna, samo s tom razlikom što daleko više pažnje posvećuju ka instrumentalno-vokalnoj improvizaciji koja im je neodvojivi dio materije. Ako još spomenem da svi instrumentalisti u sastavu sviraju isključivo po notama, onda vam je jasno o kakvim glazbenicima je riječ. A to se u KSET-u ne viđa tako često. Sjajna Aleksandra i njezin S&K Quartet i nadasve vedri Mišeki su imena koja treba upamtiti. Možda ćemo uskoro o njima gledati kroz prizmu Tamare Obrovac, Boška Petrovića ili Matije Dedića. Samo prije toga trebaju početi komponirati vlastite autorske skladbe jer za to prema onome što su pokazali imaju sav talenat i potrebne atribute.

horvi // 11/05/2006