Za (pred)otvaranje sezone troje Iraca na mini turneji po regionu nastupilo je u četvrtak u Malom pogonu Tvornice kulture. Novootvoreni prostor izgleda odlično, uređen je decentno i minimalistički, klima u njemu štima, kao i rasvjeta i ozvučenje, sve u svemu čini se da nas čeka odlična sezona kako u velikom tako i u Malom pogonu Tvornice. No, budući da za dio posjetitelja još uvijek traje ljeto, a i izvođači nisu bili pretjerano poznati u širim krugovima, bilo nas je relativno malo na koncertu a time i atmosfera vrlo opuštena i domaća. Iza ova tri imena koja su nam došla u goste iz Irske, zapravo se krije samo troje ljudi. Oni se već odavno znaju i imaju dugu zajedničku glazbenu i privatnu povijest, ali nastupaju s vlastitim skladbama kao tri različita projekta, no da sve ne bi bilo tako jednostavno, zajedno nastupaju u više kombinacija, u još nekoliko projekata koji osim njih uključuju još par zemljaka i prijatelja. Pa da malo pojasnim, prvi je nastupio School Tour, solo projekt Gerarda Duffya iz brdovitog Donegala u Irskoj, uživo u pratnji Patricka Kellehera na gitari. I dok je Kelleher na gitari stajao uz samu pozornicu, klečao ispod nje ili stajao na stolici za vrijeme svojih minimalističkih dionica, Duffy i njegovi gadgeti rasprostrli su se duž pozornice. Okosnicu nastupa činio je Duffyjev prodoran glas, dodatno pojačan i distorziran, u nekim pjesmama melankoličan i tugaljiv, praćen jednim jedinim polaganim loopom u različitim varijacijama, dok u drugima on izvikuje riječi u rascjepkanim nizovima dok ih ne nadglasaju electro synth semplovi sa svih strana. Duffy, koji svojom pojavom podsjeća na Briana Enoa u mlađahnim danima, vrlo je aktivan na stejdžu i u svojim tanjušnim nogama skriva brojne akrobacije, a još vještije barata elektroničkim i svjetlosnim igračkama od Casiotona i drugih šarenih japanskih sintića do neobičnih spravica s polugicama i pipcima. I dok prevladavaju elektronički zvuci osamdesetih i novog vala, nađe se tu i obrada Enye, koja naravno nimalo ne zvuči kao Enya već se radi o monokromatskoj drone laganici pod nazivom Cat Purr. Večer se i nastavila u znaku mačaka s catscars, odnosno Robyn Bromfield, ponovno u pratnji Patricka Kellehera, koji je u ovom aranžmanu svirao bubnjeve. Robyn je ove godine izdala debi album Construction za izdavača White Plague, a uz to je dio kolektiva The Box Social unutar kojeg djeluje nekolicina glazbenika koji u Dublinu održavaju live nastupe, kombinirajući ih s filmskim projekcijama, uživo sviraju glazbu za projicirane filmove ili što god im padne na pamet, tako učvršćujući dublinsku underground i eksperimentalnu scenu. Robyn, inače poznata po nastupima u kojim isječci iz znanstveno-fantastičnih i horor filmova nadomještaju tekstove, u ovom je nešto kraćem setu ipak pjevala, također distorziranim, prodornim glasom, i koristila se sintisajzerom i drugim elektroničkim pomagalima, ipak zadržavši taj mračan i zlokoban duh filmske glazbe, a ubacila je i nekoliko pravih ženskih electro pop pjesama. Patrick Kelleher jedna je od najbolje čuvanih tajni irske glazbene scene i jedan od najpriznatijih mladih glazbenika. Prije dvije godine izdao je hvaljeni EP You Look Cold a s projektom His Cold Dead Hands, koji uz njega i Gerarda Duffyja čini još dvoje glazbenika ove godine izdan je album Golden Syrup. Kad je došao red na njega, nastupili su svi troje glazbenika zajedno i ponovno nas prepustili zvucima prljavog synth popa, eteričnih ali plesnih čip-pjesmica, lo-fi balada i sličnog repertoara. Blue Eyes, koja počinje kao glazba u odlučujućoj sceni nekog horor filma, uz Kelleherov glas koji, distorziran, podsjeća na Iana Curtisa i polagano doziva te plave oči, a u pozadini se ponavlja samo nekoliko tonova na klavijaturama, da bi počela sve više ubrzavati i pretvorila se u psihodeličnu melodiju iz kakve video igrice, bila je jedna od najboljih te večeri. No ipak se nisam mogla oteti dojmu kako bi sve to skupa zvučalo punije i moćnije da su se mašili svih tih instrumenata koje su donijeli sa sobom ali jedva da su ih koristili za vrijeme nastupa.

Cijelu večer upotpunila je i simpatična DJ Ivna koja je između irskih nastupa puštala jako ugodan i plesan electro pop, synth pop, darkwave i slične žanrove, pa se nadam da ćemo svakako još koji put moći plesati uz njen glazbeni izbor.

andrea // 13/09/2011

> vidi sve fotke // see all photos